Živite u vlastitom stanu? Pa, naravno, odgovorit će većina populacije Hrvatske. Vlasništvo nekretnina je kod nas visoko na listi prioriteta.
Gotovo 90 posto građana živi u vlastitoj nekretnini. Ispred nas su samo Rumunji. Imati stan ili kuću upisanu na svoje ime u Hrvatskoj je „must have“.
Vlasništvo nekretnina -nasljeđe ili investicija
Visoki postotak vlasništva u Hrvatskoj samo je jednim dijelom posljedica otkupa društvenih stanova naslijeđenih iz socijalizma.
Poznato je da se na našim prostorima radije štedi u ciglama nego u banci. Istina, gotovinska štednja zadnjih deset godina raste, kao da ljudi ne znaju što će s novcima. Držati novac u banci isplati se zbog sigurnosti, da novci ne stoje u čarapi ili pod madracem. Ali kamatne stope koje su blizu nule, ne motiviraju na štednju u financijskim institucijama.
Zbog društvenog uređenja u kojem smo proveli većinu prošlog stoljeća nismo vični ulaganjima tipičnim za tržišnu ekonomiju.
I s viškom novca u džepu dionice i investicijski fondovi nisu svima my cup of tea. Pa kad se uštedi ili zaradi neki ozbiljniji novac kupnja nekretnine je logičan put. Tim putem vrlo teško kroče mladi u Hrvatskoj.
Mladima nije lako doći do vlastitog krova nad glavom
Visoke cijene kvadrata i poslovi na određeno vrijeme mnoge prisiljavaju na duži ostanak u roditeljskom domu. Europski smo rekorderi po dobi do koje mladi žive s roditeljima. Statistika kaže da tek u 32 godini napuštaju obiteljsko gnijezdo. (Više od 30 godina imaju i Slovaci, Maltežani i Talijani)
S druge strane, sjevernjaci Šveđani osamostaljuju već s 18 i pol godina. Europski prosjek je 26. Zanimljivo je da se u svim europskim zemljama cure sele u vlastiti dom ranije od mladića.
Sad kad si se udala/oženio moraš imati vlastiti stan! Pa kako ćeš s djecom u podstanarskom stanu! Tko nije čuo ovakve tipične rečenice. Imati vlastiti dom je i svojevrsna inicijacija. Stan se kupuje s ulaskom u brak i prije nego dođu djeca.
Subvencionirani stambeni krediti za mlade
Upravo mlade obitelji su najčešći kupci stanova preko državnog programa subvencioniranja kredita.
Statistika obrađenih zahtjeva po jednom od poziva:
- prosječni iznos subvencionirananog kredita iznosi 76.000,00 eura koji će korisnici otplaćivati u prosjeku 22 godine,
- prosjek godina onih koji dobivaju subvencije je 33,
- prosječna mjesečna rata ili anuitet 390 eura (2.920 kuna) od koje mjesečna subvencija iznosi 129 eura (970 kuna)
- EKS (efektivna kamatna stopa) iznosi prosječno 2,17%, a NKS (nominalna kamatna stopa) 2,07% godišnje,
U prosjeku kupuju stanove veličine 70 m2. U manjim sredinama radije se odlučuju za kuće.
Sve to naravno uz kredite i mjesečne subvencije koje uplaćuje država.
Mnoge iznenađuje činjenica da se čak 60 posto kupljenih nekretnina u Hrvatskoj plaća u kešu!
Unatoč činjenici da već gotovo 90 posto Hrvata živi u vlastitim objektima, zahvaljujući pozitivnim ekonomskim kretanjima proteklih godina, rastu potrošačkog optimizma, kao i nižim kamatama i dalje raste želja za stjecanjem u ciglama. Novca očito ima. Kratkoročni najam na obali, ali i u glavnom gradu, promijenio je stambeno tržište.
Nakon dobrih turističkih sezona zarađeno na jugu ulaže se u nekretnine, uglavnom u Zagrebu.
Dva lica podstanarstva
Proteklih je godina bila nemoguća misija pronaći dobar podstanarski stan na duže vrijeme u Splitu i u središtu Zagreba. U bogatijim europskim zemljama, znatno je veći postotak ljudi koji žive u unajmljenim stanovima. Razumljivo i zbog toga što se u uređenim zemljama znaju pravila igre i na tom području. Tek polovica Nijemaca živi u vlastitoj nekretnini.
Iznajmljivanje se uvijek isplati, računaju suprotnom logikom Hrvati. Mnogi žive od turizma i rente. Ako ništa drugo, podebljat će se u starim danima mirovina. Taj sustav vrijednosti vlasništva nekretnina ima svoju računicu i nužno ne mora biti loš jer stan ili kuća imaju opipljivu, realnu vrijednost.
Mnoge životne navike zapadnog svijeta smo usvojili, ali i dalje volimo vlasništvo nekretnina ili jednostavno- štedjeti u ciglama.