„..Začuje se podzemna tutnjava, nalik na jaku tutnjavu teško natovarena željezničkog vlaka, a odmah zatim potrese se zemlja takvom žestinom kakovoj ne samo neima pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih…“
Tako je osvanulo rano jutro, oko „pola osam sati“, 9. studenog 1880, a opisuje ga u Izvješću o zagrebačkom potresu Josip Torbar. Uz popis svih šteta nastalih na zgradama, crkvama, kulturnim dobrima zabilježio je i ukupno 200 slabijih podrhtavanja tla. Mnogi su ih osjetili i više, ali kaže Torbar „…osjetiše i ondje potres, gdje su slučajno ulicom kola prošla…“
Potres zatresao Zagreb i 22. ožujka 2020
140 godina kasnije, u rano jutro, u 6 sati i 24 minute, već tankih živaca, u epskoj izolaciji zbog koronavirusa, Zagrepčane je probudilo podrhtavanje tla magnitude 5,5 po Rihteru. Jedan izgubljeni mladi život. Razrušeni domovi u središtu grada. Velike štete na obiteljskim kućama u naseljima. Strah.
Osjećaj onog prvog, najjačeg potresa, mogao bi se opisati potpuno istim riječima koje je već napisao prirodoslovac Josip Torbar prije 140 godina.
Šteta od potresa u Zagrebu 2020. godine
Više ili manje oštećeno je 25 tisuća zgrada. Procijenjena vrijednost ukupne izravne štete iznosi više od 11,5 milijardi eura, prema metodologiji Svjetske banke.
Dok su građani nestrpljivo čekali Zakon o obnovi, Vlada je dogovorila i potpisala Sporazum o zajmu sa Svjetskom bankom za obnovu škola i bolnica. Iz proračuna su osigurana sredstva za hitne intervencije za krovove, zabatne zidove, dimnjake i kondenzacijske bojlere od 20 tisuća kuna po stambenoj jedinici.
Građanima koji ne mogu biti u svojim domovima omogućeno je plaćanje najamnina u zamjenskim domovima.
Od svih oštećenih zgrada, oko 1,5 posto su zgrade javne namjene, a 98,5 posto su zgrade u privatnom vlasništvu.
Godinu dana nakon potresa imamo Zakon o obnovi, osigurane novce, nove i stare činovnike, info centar, ali sigurnost i dalje ne stanuje na zagrebačkim ulicama. Prema grubim procjenama, iz središta grada odselilo se 20 tisuća ljudi. Ni prolaznici nisu sigurni. Pogled im je uvijek usmjeren ka nebu, u strahu od pada kakvog zaostalog komada fasade ili krova.
„Uzdaj se u se i u svoje kljuse“
Obnova će trajati 8 do 10 godina, prognozirao je gradonačelnik. Grad ne može obnavljati privatnu imovinu. Obveza je svakoga da održava svoje vlasništvo, a ljudi nisu ulagali u svoju imovinu, poručio je neempatično gradonačelnik sugrađanima koji su u potresu ostali bez doma.
„Grad će obnoviti svoju imovinu, država svoje, a vlasnici svoje. Oni vlasnici koji su proteklih godina ulagali u svoju imovinu bolje su prošli, oni koji nisu… oni nisu”, rekao je Bandić.
Građani su se podržavali i informirali preko društvenih mreža – Svi mi u centru, Obnovimo Zagreb na Facebooku samo su neke od njih, i danas aktivne. Nedavno osnovana udruga SOS Zagreb osnovana je s ciljem da se u grad vrati život i sigurnost. Žele brzu, kvalitetnu i poštenu obnovu, konstruktivna i primjenjiva rješenja.
Staloženi i energični gradonačelnik – Mrazović
Povijest se ponavlja. Zagreb i Zagrepčani proživljavaju teške dane, baš kao prije 140 godina. Grad je tada bio bez javne rasvjete, škole zatvorene, trgovački promet smanjen, piše na na stranicama MGZ-a o potresu koji se dogodio 1880. godine.
Nama se potres u 2020-toj dogodio u vrijeme pošasti koronavirusa i u vrijeme gradske uprave koja odgovornost i brigu za štete od potresa prebacuje na građane.
1880. godine, tadašnji gradonačelnik preko noći je organizirao 14 povjerenstava koje su činili stručnjaci – inženjeri. Pregledavali su i zatvarali nesigurne zgrade. Organiziran posao.
„Brzoj normalizaciji života nesumnjivo je mnogo pridonio staloženi i energični gradonačelnik Matija Mrazović. Nisu mu nedostajale organizacijske sposobnosti, ali ni ljubavi za grad na čelu kojeg se nalazio. Glavni je problem bio kako što prije sanirati i osposobiti za stanovanje što više oštećenih stambenih zgrada, no za takav zadatak, očito, domaće snage nisu bile dovoljne. Angažirano je stoga nekoliko stotina građevinskih radnika iz susjedne Slovenije i Austrije….“
Zagreb zaslužuje svoju renesansu
Potres 1880. bio je za Zagreb „sreća u nesreći“, jer je pospješio građevinsku djelatnost i dao joj snažan podstrek. Današnji Zagreb još čeka svoju renesansu. Sudeći po povijesti, ima priliku temeljito obnoviti svoje ranjeno središte grada. Uz doprinos privatnih vlasnika koji neminovno moraju uložiti u popravke svojih stanova te uz pomoć koja se u ovakvim prirodnim nepogodama očekuje iz gradskog, državnog i europskog proračuna. Ključno će biti poštivanje pravila struke, čije je znanje godinama bilo zanemarivano.
Statičari i građevinari, stotine volontera organizirali su se preko noći odmah nakon potresa, obilazili grad i u danima i mjesecima koji su slijedili popisivali štete i uklanjali opasne ostatke razrušenih zgrada.
Val iseljavanja iz centra grada
Josip Atalić s Građevinskog fakulteta, koji je organizirao volontere i danas smatra da su potresi 2020. u Hrvatskoj bolno istaknuli nedovoljnu spremnost zajednice. Jedan od najvećih izazova za obnovu je, kaže, podizanje razine znanja.
“Potres u pravilu izaziva val iseljavanja, prije svega zbog trauma izazvanih potresom, a potom i zbog nezadovoljstva procesom obnove. Iščekujući Zakon o obnovi i sve prateće dokumente, svijest o riziku među građanima već je počela opadati i počeli su zaboravljati posljedice potresa. No ključni moment u održavanju svijesti bio je kod Petrinje pri kraju 2020., koji je još jednom brutalno pokazao kakve su posljedice ako se kontinuirano ne borimo, odnosno ne upravljamo rizikom od potresa”, rekao je Atalić za Jutarnji list.